|
|
|
|
|
|
 |
|
|
2.11.2011. |
|
25. obljetnica smrti Matijaša Semelikera
Na Mrtvih god 1986. ljeta, ada pred 25-timi ljeti je umro Matijaš Semeliker. Vulkaprodrštofac je zbog svojega zalaganja za hrvatstvo završio u koncentracionom logoru u Dahavi.
|
|
|
|
|
|
|
|
Pojedine štacije njegove kalvarije je opisao u memoari 1979. i 1980. ljeta. Memoari su 1988. ljeta izašli u knjigi Bog u Dahavi.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Matijaš Semeliker
Rodio se je 25. februara 1910. u Vulkaprodrštofu. Po gimnaziji u Željeznu se je u Beču studirao filozofiju i teologiju. Posvetili su ga 11. jula 1937. ljeta. Nastao je kapelan u Vincjetu (do 1938.), provizor u Dolnjoj Pulji, Štikapronu, Kalištrofu i Novoj Gori. Onde ga je nacionalsocijalistički režim zbog prodike opomenuo i kašnje prognao iz Štajerskoga okruga. Dojde u Perchtholdsdorf. Onde ga Gestapo 1943. ljeta uhapsi kot velikoga protivnika nacionalsocijalističkoga režima i on dojde u koncentracioni logor u Dahavu. Po boju je Semeliker do 1948. farski vikar Pandrofa i do 1964. farnik Cikleša. Do svojega umirovljenja 1980. ljeta je pak službovao kot zadnji samostalni farnik Uzlopa. Umro je na Mrtvih god 1986. ljeta u Željeznu. 2006. ljeta je općina Nova Gora imenovala jednu ulicu po njemu. |
|
|
|
|
|
|
|
|
Gestapo je došao Semelikeru u Vincjet
Semelikerova kalvarija je počela jur kratko po priključku Austrije na Nimšku 1938. ljeta. Onda je bio kapelan u Vincjetu. Pod farnikom Ludovikom Meršićem je imao dužnost, da vrši kapelaniju u Nimškom kot i u Starom Hodasu, kamo je iz Vincjeta svenek piše hodio. U svoji spominki Semeliker piše:
U Novi Hodas sam morao pojti poldrug ure dugo. Prodikovao sam na nimškom jeziku. Dojde Hitler u našu zemlju. Duralo je dva tajedne, dokle su me uhapsili. Gestapo me je dvi ure dugo preslušavao.
Ča se je dogodilo? U Novom Hodasu živu i lutori. To vrime su lutori imali svoju, a i katoličani svoju školu. Sin lutorskoga školnika me je po školi htio čekati i pozdravljati:
— Heil Hitler.
A ja sam njemu odgovarao:
— Grüß Gott!
To je bio uzrok mojega uhapšenja.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Matijaš Semeliker u mladi ljeti
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Prepovid, da podučava u školi
Iz Vincjeta je Semeliker došao ljetodan dugo u Dolnju Pulju s filijalami Pervane i Mučindrof, a potom dalje u Štikapron, kade je ostao samo pol ljet. U Štikapronu ga je negdo prijavio kod školskoga nadzornika u Željeznu. Pozovu ga pred vlast i dostane zapovid, da već ne smi u školu. Kad od biškupije dostane ponudu da projde u Kalištrof s filijalom Bajngrob veljek privolji, tako da je tamo došao u juliju 1940. ljeta.
Počeo je onde podučavati vjeronauk, premda mu je to vlast bila zabranila, ali ne pismeno dekretirala.
|
|
|
|
|
|
|
|
Morao je ostaviti hrvatsko selo
Po nalogu provikara biškupije se Semeliker iz Kalištrofa pak otpravi u Novu Goru, a novogorski farnik Anton Ferčak dojde na njegovo mjesto u Kalištrof. Semeliker je u Novu Goru došao 1. decembra 1941. ljeta, i onde doživio još veću nesriću o koj piše u svoji spominki:
Nisam još bio dugo u općini, kad me je pozvao Gestapo u Grac.
— Vi ste u jednom hrvatskom selu, premda vam je to zabranjeno.
— Ja moram ispuniti zapovid moje crikvene oblasti. Ča sam zagrišio?
— Da ste ča zakrivili bi jur sidili u zatvoru. Vi nimate ispuniti zapovidi vaše crikvene oblasti, nego naše. Vi morate ostaviti selo. I sada potpišite, da se nećete nastaniti 50 kilometrov od svake naše granice.
— Ja ne morem zutra ostaviti selo.
— Mi vam dajemo četire tajedne časa.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Slike, ke je snimila Državna policija od Matijaša Semelikera
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Zadnja Semelikerova akcija u Novoj Gori
Nesrića, ka je bila zapravo kriva, da je Semeliker došao u zatvor i kašnje u logor Dahavu, se je dogodila u njegovi zadnji dani u Novoj Gori. Na jugu Gradišća, u Gau-u Steiermark se je činilo, ča se u cijelom sjevernom Gradišću, u Gau-u Niederdonau nije činilo. U hrvatski seli se je potribovalo da hrvatski roditelji potpišu želju, da se njeva dica u školi podučavaju samo po nimšku. Ali to potpisanje se nije vršilo u svi seli na istu nedilju. O tomu je napisao Semeliker u svoji memoari:
Kad sam dočuo o akciji potpisivanja sam prošao mojemu subratu gospodinu Juri Pumu da ga pitam, kako su ljudi glasovali, potpisali. On mi veli:
— Stoprocentno svi za nimški jezik.
Ja mu velim, da se to kod mene neće godati.
Dojde k meni jedan meni poznati Nimac. Povjerljivo mi povi, da će dojduću nedilju biti potpisivanje u Novoj Gori. Ja k meni pozovem muže, ke sam dobro poznao, od kih sam znao, da su dobri Hrvati. Povim im, ča će se dojduću nedilju potribovati. Ta nedilja je bila uprav moja zadnja nedilja u Novoj Gori. Jur sam bio zaredjen da idem u Perchtoldsdorf blizu Beča. Velim mužem:
— Vi ste Hrvati. Je li ste pripravni donesti mali aldov? Muži počnu premišljavati. Na obrazi im se vidi da su shvatili ozbiljnost.
— Nekate se bojati. Od vas ne dočekujem ništa zvanarednoga. Dojduću nedilju će biti potpisivanje. Jeste li pripravni da idete dojduću subotu jedan u zgornju, a drugi u zdolnju krčmu? Bit će onde muži. Povite im, da će biti potpisivanje. Vi samo toliko recite: bili smo i ostat ćemo Hrvati. Ništa drugo.
— Da gospodine, to ćemo učiniti. Velim, da ću to drugo jur ja urediti.
Dojde nedilja, i ja držim svoju zadnju prodiku u Novoj Gori. Med ostalim velim:
— Mi svi nosimo u sebi dvi velike vridnosti. Imamo neumreću dušu. Tu ćemo dati Bogu. Druga vridnost je, da imamo srce. To ćemo dati našoj majki. Danas po vičernji će se pokazati vaše osvidočenje.
Ljudi su me razumili. Dojde iz Graca visoki činovnik i drži svoj govor. Ja stojim med narodom. Kad zgotovi, ga zaprosim da meni da govoriti. Odgovor je kratak i jasan:
— Ne.
Idem domom. Po deseti minuta dojdu ti dva muži i javu:
— Gospodine, kad ste vi prošli domom, je kih deset muži ili žen išlo k stolu da potpišu. Svi drugi su išli domom.
Za nacije je to bio skandal. Ja sam bio reakcionar, buntovnik. Bio sam neustrašljiv za moj hrvatski narod.
Znao sam, ča mi cvate. Drugi dan se vozim u Perchtoldsdorf.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Matijaš Semeliker sa svojom majkom
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Služio je samo jednu mašu za Hrvate u Beču
Kad je Matijaš Semeliker došao u Beč, u Perchtoldsdorf ga je pozvao bečanski biškupski ordinarijat na razgovor. Prosili su ga, da bi svaku nedilju otpodne u Petrovoj crikvi držao za Hrvate prodiku i svetu mašu. Veljek je privoljio. Ali Hrvatom je služio samo jednu svetu mašu. Tako je Gestapo na njega pazio. Otpeljali su ga na preslušavanje u zatvor, a odanle je u juniju 1943. ljeta došao u Dahavu, kade je ostao do oslobodjenja logora u 1945. ljetu.
|
|
|
|
|
|
|
|
