|
|
|
|
|
 |
|
|
12.6.2011. |
|
Spominak na Ferda Sinkovića
U Pinkovcu su se čer spomenuli svojega dugoljetnoga farnika, pjesnika i kompozitora Ferdinanda Sinkovića, ki bi ljetos svečevao 100. rodjendan. U Koljnofu rodjeni Sinković je od 1957. ljeta prik 30 ljet dugo službovao kot farnik u Pinkovcu.
|
|
|
|
|
|
|
|
Sinković je umro 1993. ljeta u Pinkovcu, kade je i pokopan.
Položenjem vijenca na grobu, svetom mašom, u govori i recitaciji su častili farnika i intelektualca Sinkovića.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Na grobu su pložili vijenac.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
"Nekompliciran človik, ki zna motivirati"
"Ferdinand Sinković je bio farnik jednoga sela, sasvim nekompliciran, jednostavan i skroman, a kot duhovnik je svoju zadaću zimao jako, jako ozbiljno". Ovako Vili Jandrišić, predsjednik Tamburaškoga orkestra i zbora Pinkovac opisuje Sinkovića.
Uza to Jandrišić ističe drugu Sinkovićevu vrlinu: "Sinković je znao ljude motivirati, da oni djelaju. Ono pto se njemu nije ugodalo, što je mislio da ne more stvoriti, je predao u ruke laikov"
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Grobni kamen Ferdinanda Sinkovića.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Sinković kot pjesnik, prozaist i dramatičar
Sinković je pisao duhovne i rodoljubne pjesme. Njegovo pjesničko djelo je objelodanio 1982. ljeta u vlašćoj nakladi u zbirki “Otajni ribolov”.
Uza to je napisao roman na nimškom jeziku s naslovom "Die Hufe von Sankt Peter". Iz njega pera je i nekoliko igrokazov tako na primjer "Žrtva bijele vile", "Još nije pala peta glava" i "Šesti pečat".
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Zbor jači Sinkovićeve kompozicije pri spomen maši.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Spomenmaša Ferdinandu Sinkoviću.
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Sinković kot kompozitor
Sinković se je bavio i komponiranjem. Tako je pokusio napisati dvi maše na latinskom jeziku. "Ali ja bi rekao, da nije bio iskušen u muziki. Njegove melodije su teško za uvježbati, ar zapravo nimaju vodećega glasa. Ali kad je uvježbano lipo gluši", veli Vili Jandrišić.
Na Sinkovićevu inicijativu se je 1977. ljeta utemeljilo tamburaško društvo u Pinkovcu. Sinković sam je pred tim jur imao ljude, ki su vježbali tamburanje. Nagovorio je i Vilija Jandrišića da preuzme peljanje orkestra. "Kad je vidio da sve u sigurni ruka, nam je prepustio cijelu odgovornost", veli Jandrišić.
|
|
|
|
|
|
|
|
"Sinkovićevo djelo je važno za našu kulturu"
"Za vrime života ljudi znamda nisu dost cijenili Sinkovićevo djelo i njegove ideje. Ali kad človika već nij, se stoprv vidi da je njegovo zalaganje za jezik i kulturu on, ča pravamo", veli Jandrišić rezimirajući.
|
|
|
|
|
|
